Re: Najlijepsa poezija na Hrvatskom jeziku

Admin pet pro 05, 2008 2:47 pm

Gledao sam te sinoc. U snu. Tuzan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeca,
Na visokom odru, agoniji svijeca,
Gotov da ti predam zivot kao zrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuci da su tamne oci jasne,
Odakle mi nekad bolji zivot sjao.

Sve bas, sve je mrtvo: oci, dah i ruke,
Sve, sto ocajanjem htjedoh da ozivim
U slijepoj stravi i u strasti muke.
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jos je bila ziva,
Pa mi rece: Miruj! U smrti se sniva.

Antun Gustav Matos

Admin pet pro 05, 2008 2:54 pm

Nebo upija moju povrsinu,
gladna vatra
przi razinu mojih ociju,

nebo upija moju mokru kozu
sastavljenu od prozirnih struja,
moje glatko tijelo
ranjeno skoljkama,
moju dubinu i miris
slanog krajolika alga,
nebo trazi vlagu mojih ostrva

i vuce me bezdan,
u usijani pijesak lave
i razdire mi put.

Sunce je nezasitan noz
zaboden u srediste zedji,
u ovo more pepela.

Nebo upija moje krosnje
i pali lisnato meso
mog rasta,
na rubovima zemlje,
nebo prozdire moje sokove
i susi med u krvotoku debla
i razdire korjenje mojih stopala,
moje prste,
moj mrak,
nebo je gladno medju haljinama ljeta
i spaljuje moj potiljak.

Sunce je nezasitan noz
zaboden u srediste zedji,
u ovu sumu pepela.

Oborena
kao igracka strave,
ja branim ovaj prag
i okus zita,
ja se svijam do mulja
do napukle kore mog cela,
ja vicem,
a nebo je nezasitno,
ono je crno srce
na vratima sunca.

Irena Vrkljan

(1930)

Admin pet pro 05, 2008 3:00 pm

Moj grob ce biti suncan, tih
i krcat bogatoga sjaja,
beskrajan prostor gdje oluje mru
nad stijenjem zavicaja.
Na njemu nece gorjeti svijeca
niti ce naricat zene.
Ja ziv cu ostat da smijehom sna
rasprsim uspomene.
Uskrsnut necu, i cemu to
zivjet cu ljepse neg prije,
a ono sto ljudi smrcu su zvali
za mene smrt i nije.
To ce tek biti slobodan zivot
od patnji i veriga svijeta,
taj prostor gdje mi poloze tijelo
bit ce samo vinjeta.
Rasut cu sebe u srca mnoga,
i zivjet u bezbroj zivota,
jer od sadasnjeg mracnoga mene
ostat ce samo ljepota.

"Nista nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju.
I nista tako sveto kao zivot."

Josip Pupacic

Admin pet pro 05, 2008 4:43 pm

Otisao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otisao sam na trg cvijeca
I kupio sam cvijeca
za tebe
moja ljubavi

Otisao sam na trg gvozdja
I kupio sam okove
teske okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otisao na trg roblja
I tamo sam te trazio
Ali te nisam nasao
Moja ljubavi.

Jacques Prevert

Admin pet pro 05, 2008 4:51 pm

Najlijepsa poezija na Hrvatskom jeziku - Page 3 Sanjala_Copyright_2007_photo_by_Carmen_Ezgeta02

Jacques Prévert

(1900 - 1977)

Odjevena i opet odjevena
o cemu si sanjala

razodjevena?

Svoj sam krzneni kaput ostavila
s tobom sam u pustinji bila

Zivjeli smo o ljubavi i vodi
i voljeli smo se u bijedi
gladni smo prljavo rublje jeli
na stolnjaku od crnog pijeska
zveckalo je sudje suncano

Voljeli smo se u bijedi

zivjeli o ljubavi i vodi

a ja sam bila gola i tvoja

ljubavi moja.

Sonja pon svi 04, 2009 8:41 am

dada je napisao/la:Krijesnice

Budim se u jutra
koja dozivaju slatka sjećanja,
mirise proljeća,
prvih jagoda i prvih trešanja…
Budim se s pticama
i dok one pjevaju
ja osluškujem eho vlastitog nemira,
zelenih oaza,
izgubljenih šetnji sred davno zaraslih staza,
bijelog jorgovana
i poznate uspavanke na kraju dana,
svojeg odrastanja, djevojačkih maštanja,
zaboravljenih mržnji i glupih praštanja,
dječaka s pikulama,
kupinovog grma, zvjezdanog neba
i tople ljetne prašine na svojim stopalima.
Sježam se vlakova postavljenih na krivim peronima,
krivih natpisa na pravim vagonima,
uvijek istih lica
onih dama, prosjaka i skitnica
dok sjede na smotuljcima nepročitanih novina
i dijele obrok sa zagrebačkim pticama.
Ustajale vode iz Zdenca života,
svjetala u izlozima modnih salona,
nečijeg koraka zarobljenog sred vrelog betona,
šutnje sa Griča dok se noć poput tata
provlačila između ponoćnih zvona katedrale
i bez kucanja ulazila kroz zatvorena vrata.
…A mi smo hvatali život
isprepletenih prstiju
između dva topla dlana.

Sonja Smolec

Sponsored content