Kada bih mogla ponovo proživjeti život

Amelia uto oľu 18, 2008 5:29 am

KAD BIH MOGLA PONOVNO PROŽIVJETI ŽIVOT

od Erme Bombeck
(napisano kad je otkrila da umire od raka)

Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet
prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što
se otopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je
kauč izblijedio.

Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako
moji požele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.

Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.

Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog
dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.

Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti
mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće,cijenila
bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina
prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke
prije ručka." Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.

Najviše bih,kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala
je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.

Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi.

Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio.

I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.

Možda se čini ludo, ali ove riječi bi svakoga natjerale na razmišljanje...Tko smo mi, kakav život živimo, da li imamo dovoljno vremena za sebe i svoje najdraže...Nikad se ne zna što nam život sprema...

dada uto svi 20, 2008 3:37 pm

Mnogi bi rekli na ove rijeci,( lako je to napisati ali je tesko izvesti tako nesto), cak i ja bi tako rekla sve do prije godinu dana dok nisam ponovno krenula na redovite nedjeljne mise na koje nisam dugo mogla ici, cak niti u crkvu uci od kako mi je majka umrla. Bila sam ljuta na Boga koji ju je tako brzo uzeo od mene. Nisam ni bila svijesna da se svi odgovori nalaze bas tamo. Mnogi kazu tako nam je jer zivimo brzim tempom, ali da se samo malo potrudimo oko svega, nasli bi vremena za sve a ne samo za nase namilije. Istina je da zivimo brzim tempom, ali ne tudjom krivicom nego nasom jer sami sebi namecemo neke stvari koje nam opce nisu potrebne i bez kojih mozemo i cesto trazimo isprike za nesto sto nismo ucinili ili nismo stigli na vrijeme negdje. Niko nam za to nije kriv nego mi sami sebi. Cesto puta sam se znala opravdavati ili traziti krivicu u nekom drugom za nesto sto nisam ucinila ili nisam stigla, ali nema drugog krivca osim mene same.
Samo uz cvrstu vijeru u Boga i veliku volju, sve se moze postici i svugdje stici.

Kada bih mogla ponovo proživjeti život

Kada bih mogla ponovo proživjeti život

Re: Kada bih mogla ponovo proživjeti život