Re: Najlijepsa poezija na Hrvatskom jeziku

dj adri · dj adri on ned oľu 02, 2008 4:53 am

STRANAC

Sa ovim mojim licem stranca
Bez gospodara i bez lanca
Vama sam cudan bio ja
Sa ovim ocima ko more
Koje sanjaju i gore
Sa ovim ocima bez sna
Napola pirat, napol' artista
I vagabund i flautista
Koji ukrade koliko da
S usnama koje piju sve
Vina i vode otrovne
I nikad nece reci ne

Sa ovim mojim licem stranca
Putovao sam pol zivota
A malo tko te pute zna
Bilo je laznih, bilo vjernih
Hiljadu zena zaljubljenih
Uz njih sam odrastao ja
Cinio zlo, al' cista lica
Sto drugo moze skitnica
Kad javu ne dijeli od sna
A dusi mojoj zna se kraj
Ta nece ugledati raj
Vec cuti vatre zagrlja

Sa ovim mojim licem stranca
S uklete ladje, s njenog pramca
Masem ti, dosao je cas
Robinja odsad ti ces biti
Spletena u te zlatne niti
U ljubav koja trazi nas
Kraljica bit ces, imat ces vlast
Dat cu ti novac, dati cast
Morao raditi ili krasti
I ljubav ta ce biti spas
Trajala vjecno ili cas
Ni smrt ne moze protiv nas?

Georges Moustaki

dj adri · dj adri on ned oľu 02, 2008 4:54 am

[b]Poljubi me

To je bilo u jednoj četvrti u Gradu Svjetlosti
U kojoj je uvijek mrak i uvijek zagušljivo
I zimi i ljeti tamo je uvijek zima
Stajala je u stepeništu
On kraj nje a ona kraj njega
Osjećao se sumpor
Jer to popodne uništavali su stjenice
Govorila mu je
Ovdje je mračno
I zagušljivo
I ljeti i zimi ovdje je uvijek zima
Božija zvijezda ne svraća u našu ulicu
Mora da ima preča posla u bogatijim dijelivima
grada
Zagrli me čvrsto
Ljubi me
Ljubi me dugo
Ljubi me
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ovdje se umire od svega
Od toplote od zime
Ili se smrzavaš ili gušiš
Ovdje vazduha nema
Ako prestaneš da me ljubiš
Čini mi se umrijeću ugušena
Imaš petnaest godina imam petnaest godina
Oboje trideset
Sa trideset godina više nismo djeca
To su godine kad treba da se radi
To su godine kada se ljubi
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ljubi me.

JACQUES PREVERT

[/b]

dj adri · dj adri on ned oľu 02, 2008 4:54 am

Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.

Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.

Pablo Neruda

dj adri · dj adri on ned oľu 02, 2008 4:55 am

Pamtim kakva si bila one posljednje jeseni.
Bila si siva kapa i mir u srcu skrušen.
Plamenovi sutona u tvom se oku borili
i lišće je padalo u vodu tvoje duše.
Poput kakva bršljana uz moje ruke pripita,
lišće je sabiralo tvoj glas tih i skrušen.
Krijes zaprepašćenja u kom je žeđ mi gorjela.
Umilan plavi zumbul savijen vrh moje duše.
Osjećam, oči ti putuju i jesen je daleko:
Siva kapa, ptičji glas i srce kuće
prema kojoj su se selile moje duboke čežnje
i gdje sam slao poljupce vesele ko žar i vruće.
Nebo s nekog broda.
Polje sa bregova.
Spomen na te je svjetlo, dim i mir jezera skrušen.
Tamo za očima tvojim sutoni su izgarali.
Suho jesensko lišće kovitlalo usred tvoje duše.

Pablo Neruda

dj adri · dj adri on ned oľu 02, 2008 4:57 am

OSMIJEH

Osmijeh ne koša,a pruža tako mnogo!
On obogaćuje onoga koji ga prima,a ne osiromašuje onoga koji ga daje.

Osmijeh traje možda samo jedan trenutak,
ali u sjećanju može ostati cijeloga života.

Nitko nije tako bogat ili slavan da bi ga se mogao odreći,
niti je toliko siromašan da ga ne bi mogao dati...

Osmijeh gradi sreću u domu,stvara dobro raspoloženje na poslu,
znak je prijateljstva.

On donosi odmor slabome,radost obeshrabrenome,
sunčeve zrake tužnome i najbolji je lijek u tuzi...

Edward W.Reilies

dj adri · dj adri on ned oľu 02, 2008 5:02 am

SVIĐAŠ MI SE KAD ŠUTIŠ…

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.

Neruda

crnica · crnica on ned oľu 16, 2008 3:07 pm

MOJE SRCE

Srce moje uvijek ima
vrata širom otvorena
i u njemu stalno radi
prva, druga i treća smjena. Very Happy

SLAVKO BABAČIĆ

crnica · crnica on ned oľu 16, 2008 3:12 pm

FOLIM TE

Ja nisam znao jezik tvoj,
a niti ti moj.
Zato ti šeprtljavo guknuh:
"Ih lipe tih!"
A ti meni simpatično:
"Folim te!"
Upravo to bijaše,
ljubavi naše,
draž najveća.
U nespretnosti tih izgovora
krila se, i za me i za te,
iskrenost i vrhunska sreća.

SLAVKO BABAČIĆ - primoštenski pisac

isupan · isupan on ned oľu 23, 2008 4:08 pm

crnica je napisao/la:FOLIM TE

Ja nisam znao jezik tvoj,
a niti ti moj.
Zato ti šeprtljavo guknuh:
"Ih lipe tih!"
A ti meni simpatično:
"Folim te!"
Upravo to bijaše,
ljubavi naše,
draž najveća.
U nespretnosti tih izgovora
krila se, i za me i za te,
iskrenost i vrhunska sreća.

SLAVKO BABAČIĆ - primoštenski pisac

ZADNJI PUTA ME ZAGRLI

Ivica Supan

I noćas me zadnji puta zagrli za kraj.Kada budeš sama u dugim noćima i shvatiš da me voliš kao nikada nikoga do sad.Nazovi me,probudi me iz sna,neka vjetar nosi tvoje riječi gdje sam ja.

ZNATE LI

Ivica Supan,Sirač
Znate li kako miriše božur
u rano ljeto,
ne znate,
ja ću vam reći.
Miriše na borik
i njezine oči.
Na usne kao višnje zrele
i prve poljupce
na plaži,meni posvećene.

icika12@net.hr

isupan@inet.hr

pjeesnik47@net.hr

isupan · isupan on pon oľu 24, 2008 2:22 pm

dj adri je napisao/la: Pablo Neruda

Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima ceznem za
mirisima proljeca.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjecam se vise tvojih ruku;
kako su se tvoje usne nasle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam
tvoje oci.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjecanje na
tebe. Zivim sa boli poput rane; dotaknes li me samo, smrtno
ces me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput brsljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, jos uvijek iscem odraz tvog lika u svakom
oknu.
Zbog tebe, teski mirisi ljeta nanose mi bol; zbog
tebe, opet trazim oko sebe prorocanske znakove nenadanih zelja: padajuce
zvijezde, komete.

ZAVRŠNA NOTA

ico: Ivica Supan,Sirač

haiko

da, nije bilo snažno...
sad ti kažeš da se spremaš, da stižeš
ali moje ruke su preumorne, već
čak, oprosti, ali ne znam niti vjerujem li ti kad to kažeš
nije niti bitno,
ne ljuti se
u blještavilu sam stigao, u dronjcima odlazim,
u redu je, stvarno. dobro nije baš znaš, ali u redu je
ne odlazim niti zato jer to želim, jednostavno gdje drugdje nemam.
Čisto sam malo umoran, to je sve.
Treba mi sna.
Oboje nam treba.
Možda sresti ćemo se opet, kako se ono kaže.. e ne znam. Vjeruj mi da ne znam.
Možda i nećemo, možda ispružimo ruke jedno prema drugome i, okrenemo se
svatko svojim putem.
Kako god da bilo.. biti ćeš ti dobro, u to uopće ne sumnjam.
i nemoj se ljutit, to je ako se ljutiš,
evo čisto sam malo umoran

(dobro nisu baš dronjci, na momente je bilo fino)
...
icika12@net.hr
isupan@inet.hr

isupan · isupan on sub oľu 29, 2008 12:34 am

dj adri je napisao/la: Pablo Neruda

Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima ceznem za
mirisima proljeca.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjecam se vise tvojih ruku;
kako su se tvoje usne nasle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam
tvoje oci.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjecanje na
tebe. Zivim sa boli poput rane; dotaknes li me samo, smrtno
ces me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput brsljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, jos uvijek iscem odraz tvog lika u svakom
oknu.
Zbog tebe, teski mirisi ljeta nanose mi bol; zbog
tebe, opet trazim oko sebe prorocanske znakove nenadanih zelja: padajuce
zvijezde, komete.

ČEKAJ ME

Čekaj me i ja Ću sigurno doći
samo me Čekaj dugo.
Čekaj me i kad žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše.
Čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka.
Čekaj i kada Čekanje dojadi
svakom koji Čeka.

Čekaj me i ja Ću sigurno doći.
Ne slušaj kada ti kažu
da više ne postojim.
Neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dušu
neka piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti s njima
i nemoj piti ništa.

Čekaj me i ja ću sigurno doći
sve smrti me ubiti neće.
Neka kaže tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje znat ćemo samo kako
preživjeh vatru kletu
naprosto, ti si čekati znala…
Ivica posvećuje svojoj Anne…Poljska

icika12,Ivica Supan

isupan · isupan on sub oľu 29, 2008 12:39 am

dj adri je napisao/la: STRANAC

Sa ovim mojim licem stranca
Bez gospodara i bez lanca
Vama sam cudan bio ja
Sa ovim ocima ko more
Koje sanjaju i gore
Sa ovim ocima bez sna
Napola pirat, napol' artista
I vagabund i flautista
Koji ukrade koliko da
S usnama koje piju sve
Vina i vode otrovne
I nikad nece reci ne

Sa ovim mojim licem stranca
Putovao sam pol zivota
A malo tko te pute zna
Bilo je laznih, bilo vjernih
Hiljadu zena zaljubljenih
Uz njih sam odrastao ja
Cinio zlo, al' cista lica
Sto drugo moze skitnica
Kad javu ne dijeli od sna
A dusi mojoj zna se kraj
Ta nece ugledati raj
Vec cuti vatre zagrlja

Sa ovim mojim licem stranca
S uklete ladje, s njenog pramca
Masem ti, dosao je cas
Robinja odsad ti ces biti
Spletena u te zlatne niti
U ljubav koja trazi nas
Kraljica bit ces, imat ces vlast
Dat cu ti novac, dati cast
Morao raditi ili krasti
I ljubav ta ce biti spas
Trajala vjecno ili cas
Ni smrt ne moze protiv nas?

Georges Moustaki

icika12@net.hr

Abeceda tužne ljubavi
A
Ako ove riječi čitaš
Negdje daleko uz sjene
Ako s drugim noćas spavaš
A ipak pomisli na mene

B
Budi sretna što imaš nekoga
Jer ja i dalje gazim sam
Proklinjem sve, proklinjem Boga
Tvoje ime ne zaboravljam

C
Cijeli život tebe tražim
Lutam u potrazi za srećom
Kad je nađem opet bježim
Proklet takvom sudbinom

Č
Čovjek luta dok ne nađe
Ja sam našao pa izgubio,
Da sam znao kako tuga brzo dođe
Na sreću svoju bih bolje pazio…

Ć
Šutnja nije nikom pomoglo
Al' su riječi šapat postale
Srce je znalo al' skrivalo
Moje su te ruke gubile

D
Daleko si od mog pogleda
Al' srcu si još uvijek blizu
Ono te traži, ono te ne da
Zato suze često lice grizu

DŽ
Džepovi su puni izlizanih snova
Glava luda od želje
Da me uzmu nebesa plava
Da ne boli sjećanje

Đ
Đeram stari nekad zaškripi
Sjeti me naše zime
Al' tuga brzo sreću poklopi
I opet boli tvoje ime

E
E da su mi sada tvoje ruke
Da me digneš sa dna
Da stvore malo buke
Da ne pobijedi tišina

F
Fenjer više ne pobjeđuje mrak
Dugo, već jako dugo je tišina
Sreću je davno odvukao vlak
Sve što ostade je tmina

G
Gubim, trpim zadnje poraze
Vidiš li kako drhte moje ruke
Čuješ li korake kako gaze
Čuješ li povike od muke

H
Hladna je moja postelja
Ruke ne znaju za dodir
Putem se izgubila želja
Ugasio se žar, izgubio hir

I
Izgubili se snovi na javi
Violina sreći zasvirala kraj
Došlo vrijeme da tuga slavi
Najsjajnije zvijezde da izgube sjaj

J
Ja, od svih kud baš ja
Da budem svjedok tuge
Da srce zauzmu tuge.…
Pjesmom ispraćam noći duge

K
Koliko pjesama tebi ću dati
Gdje je kraj moje tužne knjige
Koliko suza oku moram ukrasti
Da me prođeš, da nestanu brige

L
Lišće se odupire i prkosi vjetru
Al' ipak padne sa drveta
Pretvaram se u dim ili vatru
Naslućujem kraj života

LJ
Ljepoto moja, kraju se vučem
Ostavljam te, ostani lijepa
U duboke ponore skačem
Za mene će ljubav uvijek biti slijepa

M
Malo svijetlo u daljini
Uz tihu grmljavinu
Razmišljam o tvojoj blizini
Zamišljam te snenu

N
Noćas si mi najljepši
Noćas dok sve mi rušiš
Tražim kišu da se stiša
Sanjam da me ljubiš

NJ
Nježno usne na usne
Naš posljednji zagrljaj
Al' san k'o suza prsne
Sanjarenju dođe kraj

O
Obučen svojom crnom sjenom
Ostavljam te na javi i u snu
Pozdravljam te ovom pjesmom
Odlazim pjevajući prema dnu

P
Padam u vrtlog vremena
Žudnja za krajem preljeva čaše
Na spomen tvoga imena
Sve se kule sruše

R
Ruke su umorne od gradnje
umoran sam od lutanja
Srce iscrpljeno od žudnje
Lice potrošeno od plakanja

S
Snjegovi su zatrpali sreću
Magla progutala naše zore
Mrak ugasio i zadnju svijeću
Najsjajnije zvijezde prve izgore

Š
Šuti, da previše ne boli
Ne daj suzama da ljube obraze
Drugom ne daj da te zagrli
Još te moje oči paze

T
Tragovi tvojih dodira u meni
Plešeš u mojim očima
Sve je u znaku jeseni
Kao da sve opet počinje

U
Ubacio sam se u pogrešnu sjenu
Polako se gasi moj plamen
Uvijek se zaljubim u pogrešnu…
Zbog tog' mi je život crno obojen

V
Večeras crno prestaje biti crno
Odlazim u neke druge svjetove
Nemoj da ti lice bude tužno
Dok za me budeš brala cvjetove

Z
Zapali za mene jednu svijeću
S vjetrom neka zapleše
Dok gori ja otići neću
Pored tebe se osjećam sigurno..

Ž
Žurim da se stopim s nebom
Ne pjevaj dok tuga svira
Zaživjet ćemo opet okupani rosom
To se sudba samo s nama igra..

malena · malena on ned tra 06, 2008 12:18 am

Svirajte mi pjesmu rastanka

Prošla su naša proljeća, rastanak duša osjeća
U srcu hladno postaje, što mi od svega ostaje

Svirajte mi pjesmu rastanka, ne mogu od tuge pobjeći
Svirajte bez prestanka, suze će same poteći

Nikada više jeseni, nikada tebe u meni
U srcu hladno postaje, što mi od svega ostaje

malena · malena on ned tra 06, 2008 12:34 am

Mala kavana

Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?

Dobriša Cesarić

malena · malena on ned tra 06, 2008 12:37 am

Samoća

Samoća je poput kiše,
U veceri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih I dalekih stiže,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svijetlost je izašla,
kad ulice se okrecć spram zore,
I kad se tijela što nisu ništa nasša,
Razočarano dijele puna mora,
I kada ljudi što od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…

RAINER MARIA RILKE