Emoocije na (samoj) površini

.................. · .................. on ned svi 25, 2008 1:26 pm

Glumljeni prijatelji - iskreni neprijatelji

Kad god razmisljam o dogadjajima iz bliske proslosti stigne me kajanje i preplavi nijednom zivom stvoru ugodan osjecaj - izdaja.
Ne
koristi mi ni sigurnost da sam iz necistih situacija izasla cista
obraza,jos cisceg srca,ne pomaze mi ni cinjenica da znam koliko sam
puta ponudila (isti) obraz i nastavila biti ono sto jesam,odkada sebe
znam.
Koliko me poznaju oni koji tvrde da me znaju??
Virtualna poznanstva mogu terminirati zivom tragedijom ako ste dovoljno naivni i nedovoljno oprezni,a ta sam...
Zamislite se.
Povjerenje
je ono nesto sto se tesko poklanja,pogotovo ako pusete u jos svjeze
opekline,a kad im pustite da Vas dovedu do kompletnog dusevnog loma i
da biste reagirali cekate da iskrvarite - onda bolje niste ni zasluzili.
Nemojte
iznositi intimne i povjerljive detalje ljudima koji nose
maske...nemojte im otvarati srce jer ce ga pregaziti a da ne trepnu.
To nisu osobe,to su u biti samo likovi,sto znate o onima koji Vam nude rame a podmetnu ostricu?!
Tko stoji iza pojedinih likova/nickova,toplo Vam preporuca svoje prijatelje dok po Vasima nabacuje blato??
Tko je kreatura sto Vam iskazuje stovanje i dijeli prakticne savjete a istovremeno snima ono sto iz Vasih usta izlazi??
Tko zna cemu ce posluziti Vasa otvorenost i pristupacnost,koje igre bez granica snuju zli, podli i beskrupulozni karakteri??
Manipulatori.Prepuni zavisti i zlobe,a da joj ni sami izvore ne poznaju...ili opet grijesim??
Moguce sam i dalje klasicna naivka,nesigurna i nesvjesna mraka u koji su me svjesno gurali a da nikada nisu imali razloge za to.
Pokusavam opravdati ipak...ne bez gorcine...pokusavam shvatiti sto ih vodi u slicne pohode na tudju privatnost i osobnost.
Ako
je samo njihova potreba da budu uvijek negdje iznad Vas,ako je to nacin
da nekoga zabole i smiju se pritom - mogu ih jedino zaliti.
Osobno,mrzim sazaljenje i nastojim ga nigdje ne izazvati.
Uzasava me pomisao na ono 'jadna',s manjom dozom suosjecanja i malo vecom dozom ironije...gotovo uvijek tako biva.
Za to cu za kraj citirati mog dragog pater Luku R.:
Krepost
sažaljenja može se javiti samo gdje postoji ljubav koja pati jer nije
ljubljena, i ljubavi koja pati jer ne zna da je ljubljena.
Tko svojim sažaljenjem drugog čini još žalosnijim, uopće se ne sažaljeva već sebe samog oholo ljubi.
I tu sve price (ne) prestaju....